Srbija, 5. travnja 1941, dan prije nacističkog bombardiranja Beograda. U uvodu dva Cigana pjevaju kako bi željela da je „cijeli život samo san“ i onda odlaze u selo gdje se nalazi autobusna postaja. Na neuglednoj postaji, koja više izgleda kao dvorište jedne farme, se nalaze: budući pjevač šlagera (bez sluha), ugledni gospodin Brka, tuberkulozni bolesnik, ratni veteran i nespretni lovac koji čekaju na autobus koji bi ih trebao odvesti do Beograda, a svatko od njih ima neodgodive i važne razloge za taj put. Autobus, sa dodatnom opremom kao što je odjeljak za svinje i peć na drva, konačno se pojavi te putnici ulaze. Vozač je pomalo retardirani Miško koji sa svojim ocem kondukterom čini firmu Krstić.